Nedavno su naši učenici Heorhii Tahaibai i Yelyzaveta Kaverina postali svjetski prvaci u akrobatskom rock-n-rollu. Odvojili su jedno popodne za razgovor s učenicom Lu Vukelić, koja se dobrovoljno javila da ih intervjuira.
Lu: Kako usklađujete školu i ples?
Liza: Imamo školu ujutro, a treninge navečer, što nam omogućuje dovoljno vremena da se prije treninga odmorimo.
Žora: Trudim se dobro organizirati svoje vrijeme. Uglavnom radim školske zadatke odmah nakon nastave, kako bih mogao odmoriti prije treninga. Ponekad je teško, ali uz ljubav prema plesu sve se lakše radi.
Lu: Kako izgleda vaš dan kada imate nastup, a ujedno i školske obaveze?
Liza: Obično nam natjecanje traje jedan ili dva dana. Uvijek se budimo rano, kako bismo stigli spremiti se za natjecanje, a tijekom takvog dana imamo različite obveze, poput zagrijavanja i nastupa. Tih dana školske obaveze obavljamo između nastupa ili nakon natjecanja.
Žora: Općenito nemam takve dane, ali kada bih imao, to bi izgledalo ovako. Ujutro idem u školu, a nakon nastave obično pripremim kostim. Prije nastupa pokušavam ostati smiren. Kad završi nastup, osjećaj ponosa i zadovoljstva briše sav umor.
Lu: Kada ste prvi put shvatili da vas zanima ples?
Liza: Meni se ovaj sport svidio odmah, čim sam došla na probni trening, uglavnom zbog dinamike i brzine.
Žora: Mene je pitao djed: “Koji sport te najviše zanima?”, i naravno da sam odgovorio da me zanima ples, pa sam otišao na akrobatski rock-n-roll. Energija i dinamika tog plesa odmah su me osvojile.
Lu: Koji su vaši najveći plesni uzori?
Liza: Najveći uzori su mi dva plesna para, Svirin Sergey i Angelina Mushto, svjetski prvaci 2014., 2017. i 2018. godine, i Noa Lilih i Antonia Šćepanović, aktualni svjetski i europski prvaci.
Žora: Inspiriraju me plesači koji unose strast u svaki svoj pokret, te vrhunski parovi u akrobatskom rock’n’rollu, koje često gledam na natjecanjima.
Lu: Imate li omiljenu pjesmu koju izvodite?
Liza: Svaka naša koreografija ima temu po kojoj se radi, a moja je najdraža tema film Grease, s kojom smo ove godine pobijedili na svjetskom prvenstvu.
Žora: Nemam baš omiljenu pjesmu, zato što volim plesati na bilo kakvu pjesmu.
Lu: Možete li nam opisati jednu svoju probu?
Liza: Nakon zagrijavanja, počinjemo raditi na akrobacijama i koreografiji, čiju izvedbu ponavljamo više puta.
Žora: Proba obično počinje zagrijavanjem i vježbama snage, zatim radimo na tehnici koraka, koreografiji i akrobacijama. Na kraju imamo nekoliko izvedbi cijele koreografije, kako bismo popravili sinkronizaciju i energiju.
Lu: Postoji li neka zanimljiva anegdota s probe ili nastupa?
Liza: Vjerojatno su bile neke smiješne situacije na natjecanju, ali ih se više ne sjećam.
Žora: Nema toga.
Lu: Možemo li čuti neke vaše planove za budućnost?
Liza: Želim u sljedećoj kategoriji pobijediti na svjetskom i na europskom prvenstvu. Također, želim postati trenerica.
Žora: Planiram nastaviti trenirati i natjecati se, a jednog dana bih volio postati trener i prenositi svoje znanje mlađim generacijama.
Lu: Kako zamišljate svoju karijeru za deset godina?
Liza: Za deset godina zamišljam svoju karijeru kao kombinaciju aktivnog plesanja i treniranja drugih.
Žora: Za deset godina vidim se kao profesionalni trener i koreograf. Volio bih i dalje biti povezan s plesom na bilo koji način.
Lu: Što smatrate najvažnijim dijelom procesa stvaranja plesa?
Liza: Najvažniji dio procesa stvaranja koreografije je osmišljavanje priče i povezivanje pokreta s glazbom. Koreografija mora imati strukturu koja priča priču i izražava emocije, dok istovremeno ističe tehničke vještine plesača.
Žora: Najvažniji dio je povezanost između partnera, kao i osjećaj za glazbu. Koreografija mora publici prenijeti emocije, a za to su ključni međusobno povjerenje i precizna izvedba.
Intervjuirala: Lu Vukelić, 1.a
